Lešjanin Milojko, đeneral, rodio se u malenu selu Lešju, pod Babom, više Paraćina, 15 februara 1830 godine. Od sela Lešja on se zove Lešjanin, a pravo mu je prezime Jovanović.
Osnovnu školu učio je u Paraćinu i u Ćupriji, a četiri razreda gimnazije u Beogradu.
U stajaću vojsku stupio je 5 septembra 1849, a kao podnarednik 6 septembra 1850 ušao je u novu artilerisku školu (akademiju).
Po svršetku te vojne akademije, postao je potporučnik 11 dekembra 1855, i poslan je u Prusku da se u vojnim znanjima usavrši.
Po povratku iz Pruske, postao je đeneralštabni poručnik 27 maja 1859, i poverena mu je katedra u našoj vojnoj akademiji.
Za bombardanja Beograda, Lešjanin je dobio komandu nad osobitim odeljenjem odbrane beogradske varoši.
Sve do pred kraj godine 1868, Lešjanin je služio kao profesor vojne akademije, predajući: Službena pravila, Taktiku, Đeneralštabnu službu, i Vojnu administraciju.
U ovoj službi dobio je kapetanske činove druge i prve klase.
Godine 1868, novembra 7, postao je načelnik opšteg vojnog odeljenja u vojnom ministarstvu. U toj službi dobio je čin majorski 1 januara 1869, a potpukovnički 1 januara 1873.
Godine 1873 aprila 2 postao je vojni ministar.
Godine 1874 otišao je za upravnika vojne akademije. U ovoj je službi dobio pukovnički čin 4 januara 1875.
Iza toga, 22 avgusta 1872, bio je komandanat sve stajaće vojske do pred srpsko-turski rat, a tada je, 10 marta 1876, postavljen za komandanta timočke divizije i počasnog kneževog ađutanta.
Te iste godine jula 4 postao je glavni komandanat timočke vojske.
U drugom srpsko-turskom ratu, bio je komandanat moravskoga kora. Septembra 1878 postao je komandanat timočkog kora, a pri kraju 1879 načelnik glavnog đeneralnog štaba.
Godine 1880 oktobra 19 došao je po novo za vojnog ministra: posle godine dana, postao je komandant aktivne vojske, a za tim se na novo vratio za načelnika glavnoga štaba.
U srpsko-bugarskom ratu bio je komandant timočke vojske, koja je išla protiv Vidina, a posle toga rata, po treći put je došao za načelnika glavnoga đeneralnog štaba. Tu je, po svojoj molbi, stavljen u pensiju meseca aprila 1888 godine.
I od toga doba živeo je obično u Beogradu.
Lešjanin je bio više godina predsednik saveza streljačkih družina, a osam godina predsednik društva crvenoga krsta.
Godine 1870—71 odaslan je bio u nemačku vojsku, te je, tom prilikom, bio pri opsađivanju Meca i Strasburga.
On je slan i u San-Stefano glavnom komandantu ruske vojske, Velikomu Knezu Nikoli, a i u Petrograd Caru Aleksandru Drugom.
Đeneral Lešjanin nosio je više od deset ordena, koje domaćih a koje stranih.
Za prvoga rata, on je muški branio Zaječar od silnoga Osman-Paše; a za drugoga rata, on je prvi stegao Grad Niš, i potpisao s turskim starešinom akat o predaji Niša (29 dekembra 1877).
Za ovaj uspeh Lešjanin je 8 marta 1878 dobio đeneralski čin!
Lešjanin je umro u Beogradu 15 februara 1896 godine.
Đeneral Lešjanin bio je čovek visoka stasa, pravilna rasta, crnomanjast, lep i simpatičan čovek. Nosio se uvek lepo, i dekoracije je stavljao na se vrlo rado.
U ophođenju je bio prijatan, u dužnosti tačan, a u vlasti pravedan i čovečan.
Milojko Lešjanin bio je vrlo dobar Srbin, plemenit čovek, i vojnik na svom mestu.
Neka mu je laka majka zemlja; on je nju lepo poslužio!