Magarašević Đorđe rodio se 10 septembra 1793, u selu Adaševcima, u Sremu.
Osnovnu školu učio je u mestu svojega rođenja; gimnaziju u Karlovcima, filosofiju u Pešti, a bogosloviju opet u Karlovcima.
Godine 1813, postao je profesor u karlovačkoj gimnaziji, a godine 1817 prešao je, kao profesor, u gimnaziju novosadsku.
Preminuo je 6 januara 1830, u Novom Sadu, i ukopan je kod saborne crkve1.
Magaraševićevi spisi ovo su:
- Istoriji najnovijih jevropejskih priključenija, 1823. — Knjiga koja je, u svoje vreme, bila za osobitu preporuku.
- Srpski Letopis, kojemu je Magarašević bio osnovalac i prvi urednik od postanja, tojest od 1825 do 1830 godine.
Posle smrti Magaraševića, uređivanje Letopisa preuzeo je Jovan Hadžić, u književnosti zvani Miloš Svetić; - Kratka vsemirna istorija, koja je štampana posle smrti piščeve.
Magarašević je ostavio u rukopisu:
- Duh spisanija Dositijevih, u osam odeljaka;
- Smrt Aveljevu od Gesnera, prevod;
- Istoriju slovenskog i srpskog naroda;
- Leksikon latinski, nemački, i srpski, i
- Jednu besedu nemačku.
Za kratka svoga veka, ovaj je čovek uradio mnogo, a obricao je uraditi i više, ali mu rana smrt preseče žicu života baš onda kad je za rad bio najpodobniji!
Bog da ga prosti!
- Stražilovo za 1887. br. 35, str. 558—560. ↩︎