Marinković Kosta, rodio se u Novom Sadu, 1784.
Učio se u mestu svoga rođenja, u Budimu, Kezmarku, i u Karlovcima.
Zapopio se, pošto je svršio školu, i 1830 već je bio sveštenik u Novom Sadu, gde je izišao na glas kao Pop-Kosta.
Napisao je:
- Plač Rahili, 1808;
- Otkrovenije Amerike, prevod s nemačkog, 1809; i
- Tolkovanije svjaščenih jevangelij, prvi deo, 1839.
Najpre je bio katiheta u novosadskoj gimnaziji, a posle je čak do smrti, svake nedelje i praznika, tumačio učenicima jevanđelja, i poučavao ih poukama koje je crpao iz života.
Pop-Kosta je bio čovek darovit, učen, rečit, i vrlo dosetljiv. Dosetkama svojima rado je šibao taštinu i razmetanje. Uz reč je vrlo često ponavljao: — Slava Bogu! I odmah, za tim dvema rečma, izletala je strelica njegove dosetke. I danas u N. Sadu ima mnogo priča o Pop-Kosti.
Neki mladić, koji je o sebi mnogo mislio, predstavi se jednom Popu Kosti, s ovim rečma:
— Ja sam, taj i taj, „soveršeni bogoslov“!
— „Bogoslov“, i još „soveršeni“, reći će Pop Kosta: — Slava Bogu! Do sad smo imali: Grigorija Bogoslova, Vasilija Velikog, i Jovana Zlatousta, i — kako rekoste da vam je ime?
Mladić pocrveni do ušiju, i više mu nije palo na um da se zove „savršeni bogoslov.“
U vladičinu dvoru nalazio se je, u ono vreme, neki pisar vrlo kratke pameti a vrlo velike želje da se zakaluđeri. Vladika ga je dugo odbijao, ali, najposle, pristane da ga pokaluđeri. Pun radosti, pisar izleti iz vladičine sobe i, sretnuvši se u hodniku, s Pop-Kostom, vrlo oholo rokne:
— S Bogom, prečesnjejši, ja odoh u vladike!
— Slava Bogu, odgovori Pop-Kosta: — a ko će klepati?
Pop-Kosta je umro u Novom Sadu oko 1845.
Ono je bio otac znamenitom D-ru Vuku Marinkoviću, kojega je pomen pred ovih.