Milivojevićka Marija

Milivojevićka Marija, rodila se u selu Junkovcu, u nahiji kragujevačkoj, od prilike 1803 godine.

Marija je bila rođena sestra beogradskom proti Iliji Novakoviću.

Ona se je udala u Male Krčmare, u Lepenici, za Mihaila Milivojevića, s kojim je provela vek, ne imavši od srca poroda.

I za života muževlja, Marija je svakad udeljivala nevoljnicima, i pomagala sirotinji, a posle Mijailove smrti, ostavši udovica, sve je svoje imanje razdala na dobre celji. Tako je:

  1. Manastiru Gričarici dala veliko zvono;
  2. Jarušičkoj crkvi — veliko zvono i skupoceni putir s celim priborom;
  3. Školi krčmarskoj kupila je osrednje zvono, za školsku potrebu; i
  4. Srodnicima svojim, na ime udaje ženske dece, dala je svakom po neku sumu.

Pred kraj svoga života, Marija siđe u Beograd, k bratu svome, Proti Novakoviću, i donese 450 dukata, sa željom da te novce zavešta na kakvu zadužbinu, koja bi nosila i njeno ime i ime muža njezinoga Mihaila, s kojim je proživela 45 godina.

Prota Novaković obrati se piscu ovih vrsta i upita ga: na što bi se mogli ostaviti tih 450 dukata? Upitani mu svetuje da tom sumom osnuje fonad za pomaganje ostarelim i osirotelim srpskim piscima.

Prota i sestra mu prime tu misao, ali u tom Mariju snađe smrt ovde u Beogradu, 12 januara 1866, a želja njena s novcima ostane u brata njezina.

Godine 1871, juna 9, Prota Novaković položi kasi uprave fondova 450 dukata, a ministru prosvete javi pismom: da su ti novci Zadužbina njegove sestre Marije i muža joj Mijaila Milivojevića; da je želja darodavaca da se ta suma kapitališe dokle naraste 2000 dukata; a posle toga, da se, interesom s te sume, pomažu srpski pisci koji bi oslabeli za rad i osiroteli.

Uprava ovom zadužbinom poverena je Srpskom Učenom Društvu1.

Novci su ti na priplodu, i 1 novembra 1887, iznosili su sumu od 11.841 dinar i 2 pare, s pravom interesa od toga dana.

Večita slava čestitoj Šumadinci koja se postarala za one što uvek rade više za druge nego za sebe!

Dopuna

Zadužbina ove dobrotvorke, koja je u času osnivanja 1871 iznosila 450 dukata, 1 novembra 1887 imala je sumu od 11.841 dinar, a 1 januara 1900 došla je na 21.591,05 dinara.

Kad naraste na 24.000 dinara, onda će se od interesa sa te sume pomagati srpski pisci koji bi oslabeli za rad i osiroteli.


  1. Glasnik, 32, str. 10, br. 53; Glasnik 33 str. 6 i 25, br. 2. Novci pak zavedeni su u upravi 1 fond. L, 52 i 235. ↩︎