Milojević Miloš, književnik, rodio se 16 oktobra 1840 godine u Crnoj Bari, u Mačvi. Osnovnu školu svršio je u mestu rođenja, gimnaziju u Šapcu i u Beogradu; u Velikoj Školi dve godine slušao je prava; po tom je dve godine bio na universitetu u Moskvi.
Vrativši se u otadžbinu, bio je prvo pisar u valjevskom okružnom sudu, pa sekretar u sudu trgovačkom; profesor u gimnaziji: profesor u drugom odeljenju bogoslovije; direktor i profesor gimnazije u Leskovcu. Po tom premešten u beogradsku gimnaziju, i nastavnik u svetosavskoj školi. Najposle je pensioniran i živeo je u Leskovcu, gde je već bio kupio neko imanje.
Za vreme rata, predvodio je Ibarske ustaše, a pre je putovao po Staroj Srbiji i po Maćedoniji.
Bio je veliki Srbin. Zbirao je narodne pesme, štampao ih, i neke istoriske dokumente. Starih Srbulja i rukopisa, po svoj prilici, ostalo je u njega i nakon smrti njegove.
Ženio se dva puta. Prva žena njegova bila je kći Petra Cukića biv. savetnika. Ni s prvom ni s drugom ženom nije imao poroda.
Preminuo je u Beogradu 24 juna 1897 godine, posle kratke bolesti.
Evo što je ostalo pisano od M. Milojevića:
- Običaj velikorusa, prevod s ruskog, u Beogradu, 1869.
- Pesme i običaji ukupnog naroda srpskog. Knjiga 1—3, Beogradu, 1869.
- Putopis dela prave Stare Srbije, u Beogradu, 1871.
- Pedeset i jedno pravilo službe Sv. Simeunu Srpskom. Beograd 1872:
- Služba Sv. Petke Paraskeve Srpske. Beograd, 1872.
- Odlomci istorije Srba i srpskih i jugoslovenskih zemalja, u Turskoj i u Austriji. Beograd, 1872.
- Opšti list iz Patrijaršije Pećske, u Beogradu, 1871.
- Odgovor na izmišljotine u 10 i 12 broju Budućnosti, pod imenom: Naša agitacija na istok. Beograd, 1874.
- Srpsko-turski rat 1877 i 1878. Šabac, 1887.
Biće još njegovih sastava, koji se u ovaj mah nisu mogli dobaviti, a prilika je da mu je nešto i u rukopisu ostalo.
Milojević je imao i lepu svoju biblioteku.