Milosavljević Steva D-r, rodio se u Beogradu, 18 dekembra, 1827, od oca Lazara, rodom iz Sofije, i matere Simke.
Osnovne i srednje škole učio je u Beogradu; iza toga, pošto mu umre otac, ostavi školu, i stupi u kamarašiju Kapetan-Mišinu.
U to vreme, i ako je bio pošao na trgovinu, Steva se je učio u znamenitoga, u ono vreme, učitelja Konstantina Ranosa, koji ga je i svetovao da se dalje uči.
Godine 1848, Steva je već bio u Parizu, a godine 1850, 3 januara, stupio je u parisku medecinsku školu.
Za svojega đakovanja u Parizu, Steva se dvema osobinama uvek odlikovao: učio se je bez prestanka; svakad je bio ili u sobi za knjigom, ili u školi pred profesorom, ili u bolnici uz bolesnike. To mu je jedna osobina; a druga je — što je svakad, od meseca u kom je, ušteđivao po štogod za onaj koji dolazi. To mu je, veljaše sam, bilo teško samo prvog meseca, pa je, posle, sve išlo kao obično.
Na taj način, Steva ne samo nije nikad dolazio u novčanu nevolju, nego je još mogao drugom pomoći u nevolji.
Godine 1855, aprila 18, Steva je dobio diplomu, kao doktor u medecini, i vratio se je u svoju otadžbinu.
Najpre je počeo praktikovati u Beogradu kao privatni lekar. I kao pariski doktor, ponajpre je dobio kuće stranih konzula, na i nekolike imućnije porodice beogradske.
Hteo je stupiti u državnu službu, i potražio je okružni fizikat u Šapcu.
U to vreme, vrati se u Srbiju Knez Miloš.
I mladi D-r Steva, mesto da ide u okrug za fizika, dođe u ministarstvo unutrašnjih poslova za načelnika sanitetskog odeljenja.
To je bilo 1 aprila 1859.
Od toga doba, počinje se niz zakona i uredaba, u struci sanitetskoj, što se, u najvećoj meri, ima staviti u zaslugu D-ru Stevi Milosavljeviću, kao načelniku saniteta.
Tako je njegovim zauzimanjem:
- 3 marta 1861, ustanovljen u Srbiji Dom za sumanute;
- 27 marta 1865, izašao je Zakon o okružnim bolnicama u Srbiji, po kom su podignute bolnice u svima okružnim varošima;
- 27 marta 1865, Zakon o podizanju i uređenju bolnica;
- 26 maja 1865, Zakon za apoteke i apotekare;
- 4 aprila 1868, Zakon o ustrojstvu stalnog lekarskog odbora, kojim je zamenjen onaj od 3 okt. 1861.
Osem ovih krupnih zakonskih radova, izišlo je vrlo mnogo zakonskih rešenja za pojedine slučaje i prilike, sve u smislu naprednom, a na pokretanje D-ra Milosavljevića.
Kao načalnik saniteta, poklanjao je osobitu pažnju javnoj higijeni; i premda su za to sredstva bila nedovoljna, čvrstim vršenjem zakona i neumornim nadzorom, on je dolazio do sjajnih posledaka: Srbija nije stradala od prilepljivih zaraznih bolesti; a goveđe kuge u našoj otadžbini gotovo nije nikad ni bilo, za njegovo vreme.
Godine 1872, u Beču je bila međunarodna lekarska konferencija, i na toj je izjavljeno priznanje Srbiji što se u njoj vodi velika briga o javnoj higijeni.
Veliki deo toga priznanja, pripada D-ru Stevi Milosavljeviću, kao načelniku saniteta.
Godine 1874, D-r Steva je zastupao Srbiju na međunarodnom lekarskom kongresu, u Beču.
Po predlogu D-ra Steve, srpska je vlada počela slati mladiće na izučavanje medecinskih nauka u Jevropi, te sada imamo toliko lekara domorodaca kojima se ponosimo.
Sve ovo što je radio, predlagao, ili naređivao, D-r Steva je radio po uverenju da mu je dužnost; nikad ni u čem nije hteo hvaliti se, čak nije hteo ni kazivati onoliko koliko kad radi.
D-r Stega se dao čuti i na drugim poljima, osem svoje činovničke kancelarije: bio je odbornik u beogradskoj opštini, i poslanik na narodnoj skupštini.
U opštini je nastajavao sa svim svojski da računi opštinski budu tačniji i uredniji; da se državni porez razrezuje što pravičnije: da se za osnovne opštinske škole nađu dobre higijenske ugodbe, pa je, u ovom poslednjem radu, bio i napadan javno. Iz toga napada izrodila se u novinama raspra koja je, u svoje vreme, bila vrlo razglašena.
Na skupštinu, u Kragujevcu, govorio je o metarskim merama, i o srpskim založnicama.
U prvom predmetu pokazivao je temeljno poznavanje stvari, a u drugom, pored takog poznavanja, i presudnu ljubav k istini, prema kojoj nije štedio ni ministra, i ako mu je bio i lični i načelni prijatelj1.
U poslednje vreme svoga života, počeo je D-r Steva slabiti telesno. Za to je, meseca jula, 1878, otišao u Švajcarsku. Otuda se vratio u Beč k lekarima, ali pomoći nigde nije našao. 13 februara 1879, umro je u Beču, i 21 istog meseca, saranjen je ovde u Beogradu.
Naučen lekar, revnostan činovnik, savestan radnik na javnom poslu, nepomeran u svojim ubeđenjima, u opšte uvažavan i onde gde ga nisu voleli — Dr Steva je bio ređi pojav nezavisna, čvrsta, svetla karaktera, kakvih je imalo staro klasičko doba!
- Protokol Narodne Skupštine za 1873, str. 571. ↩︎