Mišković Gruja, pukovnik, rodio se 25 dekembra 1828, u selu Kadinoj Luci u okrugu valjevskom. Osnovnu školu svršio je u Beogradu, pa je onda otišao na krojački zanat.
Ostavivši zanat, upisao se u redovnu vojsku 6 februara 1843.
U vojsci je 6 jula 1843 postao kaplar; 6 avgusta 1845 podnarednik; 26 januara 1850 potporučnik; 29 septembra 1826 poručnik; 16 marta 1859 kapetan druge klase; 10 januara 1862 kapetan prve klase; 1 marta 1862 nastavnik. narodne vojske šabačkoga okruga; 1 novembra 1866 vraćen u Beograd zbog zimnje škole; 30 aprila 1867 bio je nastavnik vojske valjevske; 1 januara 1870 postao je major; 1 novembra vraćen je u stajaću vojsku za komandira drugog bataljona; 28 aprila 1873 za brigadira šabačke okružne vojske; 12 marta 1874 za komandanta šabačke brigade i komandanta šabačkoga grada; 10 aprila 1876 postao je potpukovnik; 14 jula komandanat drinskih dobrovoljaca; 5 novembra 1876 pukovnik; 22 jula 1878 postao je član invalidskog suda; 6 oktobra 1878 šef invalidskog odseka. U srpsko-turskom ratu 1876 bio je u bojevima: 21 juna na Bijeljini, 28 jula na Rači, i Međašima, i 8 jula na Popovu i Bujuklića Adi. Ovde je i ranjen.1
Kao vojnik iz srpske redovne vojske, Mišković je, 24 jula 1848, sa Stefanom Knićaninom otišao u Vojvodinu, i onamo je vojevao protiv Madžara kao četovođa srpskih dobrovoljaca do 12 avgusta 1849. U tom vojevanju, bio je u petnaest glavnih bitaka kao: na Beloj Crkvi, na Vršcu, na Segedinu, na Perlezu, na Mošorinu, na Tomaševcu, na Jarkovcu, na Pančevu, na Vilovu i t. d. Na Perlezu je bio opasno ranjen.
On je za to ratovanje dobio zlatnu kolajnu od cara Austrijskog.
Po povratku u Srbiju, i pošto se izlečio od rana, primljen je na novo u srpsku vojsku s činom potporučnika 26 januara 1850.
Posle rane, koju je dobio na Bujuklića Adi 8 jula 1876, Mašković je dugo bolovao i lečio se. Preminuo je 4 januara 1880.
Gruja Mišković bio je rasta višega od srednje veličine, temeljno razvijen i snažan čovek; lica rumena i skoro svakad nasmejana a glasa krupna. Tvrd na reči, brz na radu, a junak pred neprijateljem!
Neka mu je slava do veka!
- Neki pišu da je ranjen u boju na Starači (Život i dela Generala Ranka Alimpića, str. 581.) ↩︎