Nenadović Jevrem

Nenadović Jevrem, sin Jakova Nenadovića, rodio se u Brankovini, 1793, septembra 27.

Knjigu je počeo učiti u kući očinoj, u svoga bratučeda Prote Mateje; produžio je u Kupinovu, u Sremu, a svršio je dva razreda gimnazije, u Karlovcima.

Rođen u kući koja je dala tolike radnike u narodnim poslovima, Jevrem je i sam vrlo rano počeo mešati se i u borbu s Turcima, i u poslove upravne.

Godine 1811, kad je Jakov trgnut iz naroda u savet, za popečitelja unutrašnjih poslova, Jevrem je postavljen za vojvodu u valjevskoj Tamnavi, i obično je čuvao granicu od Sokola i od Drine. Sin Jakovljev a, docnije, i zet Mladenov, Jevrem je bio u tako zgodnom položaju da mu ni jedna od onovremenih jakih stranaka nije mogla nikad ni u čem nauditi. Po naravi pak bio je čovek miran i blag, te nikoga nije osobito dražio protiv sebe.

Za njega jednom reče pokojni Batalaka:

— Jevrem je bio srećan svega veka svojega; nikad nikakva nedostatka nije zaznao: sin Jakovljev, zet Mladenov, i pod starost tast knežev — svakad je imao sve što mu je trebalo!

Godine 1813, prebegao je i Jevrem u Srem, i, s ocem svojim, otišao u Rusiju. Kad se odonuda vratio, u avgustu 1831, postao je predsednik suda, u Valjevu, pa je docnije, bio i državni savetnik, u Beogradu.

Godine 1858, dobio je penziju, i posle je živeo u Beogradu.

Jevrem Nenadović izdahnuo je u Beogradu, 6 aprila 1867, baš onoga dana kada je Knez Mihailo, primivši od Turaka beogradski grad, razvio na njemu srpsku zastavu.

Eto i tu sreću Jevrem je doživeo!

Kažu da je, u samrtnim mukama, molio da ga iznesu pred kuću na ulicu, ne bi li svojim očima video kako se već leprša srpska zastava na gradu Beogradu!

Nije mu za hvalu što je, nekad, u pričanju, pobijao zasluge nekom i nekom od svojih suvremenika. A što je, u nečem, svoje i svojih rođaka zasluge precenjivao, za to mu je naplata bila gorčina što su ga protivnici kad i kad uznemirivali.

Jevrem Nenadović je bio dugih obraza, pod starost ćelav, ali lica vrlo prijatna, i čist u odelu i držanju kao kakav mladić.

Kći njegova, Persida, bila je za Aleksandrom, Karađorđevim sinom, koji je, kao Knez, vladao u Srbiji od 1842—1858.