Nikolajević Đorđe

Nikolajević Đorđe, Dabrobosanski Mitropolit, rođen je u selu Jasku u Sremu 20 aprila 1807 godine.

Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja, a nemačku u Mitrovici. Gimnaziju i bogosloviju svršio je odlično u Srem. Karlovcima, i jednu godinu filosofije u peštanskom universitetu.

Po svršetku školovanja, uputi ga Mitropolit Stratimirović u Dubrovnik za učitelja srpske mladeži. U Dubrovnik je Nikolajević stigao licem na novu godinu 1830. Tu je, za kratko vreme, stekao poštovanje svih dubrovačkih Srba. Tu se i oženio Katarinom Berberićevom iz Morinja u Boki.

Po želji pravoslavnih dubrovačkih Srba, zapopi ga dalmatinski vladika, potonji patrijarak Josif Rajačić u Šibeniku 1833, i stavi ga na dubrovačku parohiju. Uza svešteničku, vršeći i učiteljsku dužnost, zasluži Nikolajević te ga vladika Jevtimije Mutibarić 1846 proizvede za protu.

Ali ga zli udesi zadesiše u porodici: godine 1850 umre mu jedinac sin Čedomir, a kroz četiri meseca i jedinica kći Sofija!…

Godine 1858, na zahtevanje političke vlasti, premešten je iz Dubrovnika u Zadar za profesora bogoslovije; godine 1860 za člana konsistorije, i 1878 za člana dalmatinskog školskog veća.

U Zadru mu umre supruga Katarina, i on osta u svetu sam samcit.

Iz Zadra je premešten u Sarajevo, gde ga Mitropolit Sava Kosanović proizvede za arhimandrita, i poveri mu da uredi duhovni jeparhiski sud i svu administraciju po primeru zadarske jeparhije. Tu je uredio duhovnu seminariju za sveštenike u Bosni i Hercegovini.

Kad je Mitropolit Sava otstupio, Nikolajević bi naimenovan za Mitropolita Dabrobosanskog i s blagoslovom vaseljenskog patrijarha Joakima Petog, u Sarajevskoj crkvi posvećen meseca februara 1886.

Preminuo je u Sarajevu 8 februara 1896.

Od njega su ostali ovi spisi:

  1. Srpski Spomenici. Beograd, 1840 (pod imenom Pavla Karanotvrtkovića).
  2. Mladić kako treba da se izobrazi. Zadar, 1840.
  3. Devojčica kako treba da se izobrazi. Beč, 1856.
  4. Srpsko-dalmatinski magazin od 1842—1862.
  5. Protopresvitar i njegovo dostojanstvo, 1879.
  6. Nasrtanje protosinđelovo odbija protopresviter. 1880.
  7. Život i dobročinstva Boža Boškovića. 1880.
  8. Šematizam Dabrobosanske mitropolije, u Sarajevu, 1882.

Zaveštao je da se u višim školama uče dva mladića o trošku njegovoga fonda.

Mladići da budu jedan iz Dubrovnika a jedan iz Boke, i to ponajpre iz porodice Berberovića.

Pobožnim životom, korisnim radom, i patriotskim dobročinstvima Mitropolit Nikolajević zaslužio je da večito živi u svom narodu.

Slava imenu njegovu do veka!