Nikolić Tihomilj (Teša), rodio se u Kragujevcu, 17 aprila, 1832 godine.
Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja, a gimnaziju i filosofiju u Beogradu.
Godine 1849, avgusta 15, dragovoljno je stupio u redovnu vojsku, a kad je, na skoro za tim, osnovana vojna akademija, ušao u nju, kao „pitomac“, 6 septembra 1850.
u školi je bio među prvim đacima u svakom pogledu.
Po svršetku ove škole, postao je, 11 oktobra 1855, artileriski potporučik, i poslan je, o državnom trošku, u Belgiju da dovrši svoje vojničko obrazovanje.
Godine 1869, januara 1, postao je major; godine 1875 januara 4, pukovnik, a godine 1882, januara 19, đeneral.
Godine 1860, bio je komandir prve poljske baterije, a godine 1862, kad je, posle bombardanja Beograda, buknuo sukob između Srba Užičana i užičkih Turaka, Nikolić se, u Užicu, vladao i kao junak i kao mudar komandir, te je borba brzo prekinuta, i spor raspravljen o malo žrtava.
Nikolić je slan u Grčku, po političkom poslu, koji je izvršio na zadovoljstvo obe strane.
On je bio u kneževoj sviti, kad je Knez Mihailo, po zauzeću gradova u Srbiji, išao u Carigrad Sultanu u pohode.
Posle smrti Kneza Mihaila, Nikolić je poslan u Pariz, te je otuda uzeo i doveo u otadžbinu Kralja Milana, koji je onda bio u Parizu u školi.
Godine 1874, bio je komandant stajaće vojske, a od 20 avgusta 1875 do 4 novembra 1876 vojni ministar.
Za Nikolićeva ministrovanja učinjene su spreme za prvi naš rat s Turskom, i rat je taj vođen i svršen.
Drugoga našega rata protiv Turske, Nikolić je bio komandanat ibarske vojske, koja je radila naročito na Javoru.
Posle toga, opet je neko vreme bio vojni ministar.
Ali se već počela u njega javljati bolest koja ga je, najposle, i u grob svalila.
T. Nikolić je bio dobar drug, hrabar vojnik, i čestit čovek u opšte.
Imao je od vladalaca ove odlike: Takovski krst prvog reda, s mačevima, beloga orla trećeg reda, spomenicu za obnovu kraljevine; orden Franje Josifa prvog reda; gvozdenu krunu trećeg reda; Rumunsku zvezdu prvog; Stanislava drugog, Spasitelja trećeg, i belgiski orden crvenoga krsta.
Teša je bio čovek vrlo pristupan svakom, i ponašao se demokratski sa svakim. Za to su ga voleli za života vrlo mnogi ljudi.
On je umro u Beogradu 13 septembra 1886, i ukopan je u novom beogradskom groblju.
Pratnja mu je bila neobično mnogobrojna i veličanstvena.