Papakostolulos Panajot Dr, rodio se 1820, u varošici Vilvindu, u Makedoniji.
Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja, a gimnaziju i filosofiju učio je u Kožanima, u Makedoniji.
Posle toga, otišao je u Novi Sad, gde je bio učitelj u grčkoj mesnoj školi, i učio srpski, družeći se sa Srbima.
Iz Novog Sada, prešao je u Beč, gde je svršio medecinu, i postao doktor.
Za školovanja svoga u Beču, izdržavao se je, učeći druge grčkom jeziku, i pevajući u grčkoj crkvi,
Kao doktor, došao je u Beograd 1853, i počeo živeti od lekarske zarade. Malo za tim postao je nastavnik u trgovačkoj školi, koja je onda ovde bila kao prethodnica današnjoj realci.
Godine 1854, januara 28, postavljen je za profesora beogradsko gimnazije; ali na kraju školske godine, ostavi tu službu, i ode u svoju postojbinu, gde je, kao lekar, proveo tri godine.
Godine 1857, vratio se je u Beograd, i opet postao profesor u beogradskoj gimnaziji, 9 oktobra.
Godine 1874, oktobra 3, postavljen je za fizika prve klase, u beogradskom okrugu. U ovoj službi ostao je do smrti, koja ga snađe u Beogradu, noću između 29 i 30 maja 1879 godine.
Dr Papakostopulos, pored svoje redovne službe, bio je dve godine član Stalne lekarske komisije.
Palakostopulos, rođeni Grk, i vaspitan u grčkoj školi, vatreno je ljubio jelinsku književnost, a proživivši najlepše svoje godine među Srbima i sa Srbima, voleo je ne manje Srbe i jezik srpski. Za to je i preveo s jelinskoga na srpski:
- Lukijanove razgovore mrtvaca, u Beogradu, 1874;
- Isokratovu besedu. Savet Domeniku, u Beogradu, 1874;
- Omirovu Vatrahomiomahiju ili boj žaba i miševa, u Beogradu, 1877;
- Jelinski jezik, koji je sastavio u Beogradu, 1878; i
- Odiseju. Omirov spev, u 24 pesme (u Beogradu, 1881, posle njegove smrti štampanu).
Odisiju je preveo u prozi, i, želeći lepote Omirove verno predati Srbima, Papakostopulos je uzeo u pomoć Srbina (g. Đ. Boškovića), jaka u jeziku, i tako je odista, učinio srpskoj književnosti veliku uslugu!
Velika mu hvala za to!