Pavlović Teodor, rodio se 14 februara 1804, u Karlovu, u okrugu kikinđanskom, od oca Pavla i matere Jelisavete.
Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja; nemački je učio u Hacfeldu; gimnaziju je pohodio u Temišvaru, Kikindi, Segedinu, i, najviše, u Karlovcima.
Filosofiju je slušao u Segedinu, a prava u Požunu i Pešti, gde je već počeo i vežbati se u poslovima pravozastupničkim.
U Pešti je postao urednik Letopisa Matice Srpske, pa, posle, urednik Narodnom Listu, i Narodnim Novinama, i tako je, ostavivši pravozastupničke poslove, od kojih je mogao živeti, otišao na književnu radnju, u kojoj je mislio narodu srpskom biti od koristi.
Kao sekretar Matice Srpske, Pavlović je, radio od 1832 do 1848.
On je uredio 11 svezaka „Letopisa“, u kom poslu govorio je:
— Ako ovim i najmanju korist prinesem svom narodu, postignuću želju nad svima željama života moga!
Osim radnje u Letopisu, u Narodnom Listu, i u Narodnim Novinama, književnost od Pavlovića ima još dela, od kojih su nam pri ruci ova:
- Vilandove simpatije ili razgovori mudrog prijatelja, prevod s nemačkog, u Budimu, 1829;
- O ophoždeniju s ljudma, prevod; sveska 1, u Budimu, 1831.
- Dragoljub, zabavnik za godinu 1845, u Pešti, 1845.
U poslednje vreme svoga života, Todor Pavlović je bio teško oboleo; izgubio je bio, kažu, sa svim moć pamtilju; i, kao srpski iznemogli književnik, nahodio se je u teškoj siromaštini.
Bog ga je milovao, te ga primio iz naručja ojađene stare majke, u mestu gde se je i rodio, 12 avgusta 1854 godine.
Bog da ga prosti!