Petranović Božidar, doktor u pravima, rodio se u Šibeniku, u Dalmaciji, 18 februara 1809.
Osnovnu školu svršio je u mestu svoga rođenja; gimnaziju u Sremskim Karlovcima; filosofiju u Gracu, prava u Beču, a postao je doktor u pravima u Padovi, u Italiji.
Vrativši se u svoju domovinu, osnovao je časopis Dalmatinski Magazin, i uređivao ga od 1836 do 1841. U isto vreme pisao je u talijanske i nemačke novine razne članke o istoriji i o filologiji. Bio je suradnik i osnovatelj pravnoga lista Pravdonoše 1851—1852 godine. A preveo je na srpski jezik Građanski zakonik austriski, 1852, napisavši, u jedno, i književnu istoriju toga zakonika.
Od godine 1839, Petranović se je nalazio u carskoj službi, u Zadru.
Petranović se je jako zauzimao da se jezik srpski uvede u javni život u Dalmaciji.
Ali najveća zasluga, koja će ovekovečiti ime Petranovićevo, jeste Dalmatinska Matica, kojoj je on udario temelj, i koju je, kao predsednik, rukovodio do same svoje smrti, marljivo, čuvarno, plodno. Tu se pčele kupe i donose sok svakojakog dragocenog cveća na korist narodu našemu.
Petranović je dočekao da je naš jezik uveden u javni život, da u Zadru porota sudi srpski, rečju: dočekao je da se prizna da je Dalmacija zemlja našega naroda, i da se narodnost naša sve više razvija i krepi u njoj.
Petranović je bio član Srpskog učenog društva, u Beogradu, a od ruskog cara Nikole, dobio je, 1851, dragoceni prsten za književne zasluge.
Tražeći leka narušenom zdravlju svome, otišao je u leto 1874 u Mletke, gde je i preminuo 31 avgusta (st. st.) te iste godine.
Osem onoga što je gore pomenuto, kao samostalni spisi Petranovićevi u našoj književnosti, ostaju ovi:
- Istorija književnosti poglavitih na svetu naroda od najstarijih vremena do sadašnjega veka, prvi deo, u Novom Sadu, 1858.
- Ručna knjiga najnužnijih pravdoslovnih reči, izreka, i obraznica, latinicom, u Zadru, 1862; i
- Bogomili, crkva Bosanska i Krstjani, istorična rasprava, u Zadru, 1867.