Petrović Mita, profesor, književnik, rodio se u Pančevu 14 oktobra 1848, gde je svršio osnovnu školu i započeo gimnaziju, koju je produžio i svršio u Karlovcima i u Vinkovcima. Prirodne nauke pak slušao je u Hali, u Tibingenu, i u Zlatnom Pragu.
Godine 1871 postao je profesor u Somborskoj učiteljskoj školi, gde je ostao do smrti.
Prvi književni ogledi Petrovićevi bili su u lepoj književnosti, posle kojih idu njegovi spisi pedagoški, i najposle dolaze samostalne studije na polju prirodnih nauka.
Uz to je Petrović pisao mnoge književne kritike, gotovo u svima našim povremenim listovima.
Za spise Mite Petrovića znalo se i u tuđini: neki njegovi sastavi štampani su i na nemačkom jeziku.
Evo nekolikih Petrovićevih spisa poimence:
- Devojački Svet. Pančevo, 1871.
- Osnovi Hemije. Pančevo 1871.
- Narodna Škola u Čeho-Slavena. Pančevo, 1871.
- Nove mere u Austrougarskoj. Pančevo, 1873.
- Nauka o geometriskim oblicima. Pančevo, 1874.
- Čovečije telo i njegova nega. Pančevo, 1876.
- Pouka o kućarstvu. Pančevo, 1876.
- Osnovi fizike. Pančevo, 1876.
- Rastok, i kako se njime bojadiše kosa. Novi Sad, 1881.
- O filokseri. N. Sad, 1884.
- Svilarstvo. Pančevo, 1884.
- Hemija. Pančevo, 1884.
- O Munji i Gromu. N. Sad, 1886.
- Kako se neguje svilena buba. N. Sad, 1887.
- Pijaća voda. Pančevo, 1887.
- O poznavanju zemlje. Za ratare. N. Sad, 1888.
- Slike iz Hrvatskoga primorja. N. Sad, 1888.
- Sabrani spisi. V. Kikinda, 1888.
- Analiza zemalja iz Slavonije. Beograd, 1889.
- Kalendar narodni za prostu 1890. N. Sad, 1890.
- Zemlje u Bačkoj. Pančevo, 1881.
Petrović je bio dopisni član Srpske Kraljevske Akademije; dopisni član Srpskog učenog društva; član Pedagoškog Hrvatskog zbora; član Poljoprivrednog društva u Beogradu; član Književnog odeljenja Matice Srpske; član Narodopisnog muzeja u Lipisci, itd. itd.
Petrović je preminuo 17 dek. 1891 u Budimpešti, kuda je bio otišao da u teškoj svojoj bolesti leka potraži. Prijatelji su mu u Somborskom groblju digli lep spomenik 25 juna 1894.
Bog da ga prosti! Neka mu je u raju naselje!