Petrović Petar Prvi, vladika crnogorski, rodio se meseca aprila 1747, na Njegušima.
Stric njegov, vladika Vasilije, spremajući ga sebi za naslednika, školovao ga je još iz malena.
Godine 1762, poveo ga je, sa sobom, u Rusiju, i u Petrogradu ga dao u školu, ali se vladici Vasiliju sluči umreti u Petrogradu, te se Petar na skoro vrati u Crnu Goru, k vladici Savi, koji je upravljao zemljom za odsustva Vasilijeva.
Ovaj vladika Sava umre meseca februara 1782, te Petar, kao arhimandrit, primi vlast nad Crnom Gorom.
Posle toga, 14 oktobra 1782, karlovački mitropolit, Mojsije Putnik, zavladiči Petra u Karlovcima, i on se, kao vladika, vrati u svoju otadžbinu.
Od toga doba, kroza sav svoj vek, vladika je Petar radio neumorno za svoju kršnu i oskudnu otadžbinu: mirio je zavađena među sobom plemena, razbijao pletke nekih već otuđenih domorodaca, koji su se otimali o vrhovnu vlast, odbijao je Turke, suzbijao Mlečiće pa je, najposle, i ljuti boj s Marmontom, đeneralom Napoleonovim.
Kroza sav svoj dugi vek, vladika Petar se javlja kao veliki rodoljub, i kao vladika istinski hrišćanskoga života.
Sa Srbijom, u oba ustanka, vezivao je bratske veze, i težio koliko se onda moglo k opštoj meti.
Umro je 18 oktobra 1830, a saranjen je u cetinjskoj crkvi. Godine 1834, telo mu je izvađeno iz groba, i, kao svetiteljsko, položeno u ćivot, koji se nalazi u cetinjskoj crkvi, poštovan kao čuvar svetinje.
Vladiku Petra narod je i za života poštovao kao sveca, a danas za Crnogorca nema veće kletve, nego da se zakune na Sv. Petru, na Cetinju!
Vladika Petar potpisivao se je:
„Mitropolit Crne Gore, Skenderije, i Primorja“.