Petrović Vićentije, rodom je iz sela Koraćice. On je bio Knez još za Turaka, a u isto vreme jedan od glavnih pokretača ustanku od 1804, Kad je buna na Turke buknula, Vićentije je bio među prvima koji su ustanike vodili na Turke.
Vojevao je, bivao u mnogim bojevima, i stekao je nekoliko rana, a ipak mu ime Knez nije zamenjeno nikakvim drugi vojničkim imenom.
Godine 1813, septembra 22, Vićentija Petrovića vidimo na Šapcu gde, zajedno s Knezom Simom, Lukom Lazarevićem, Protom Matejom Nenadovićem i Milošem Obrenovićem, moli Mitropolita Stratimirovića za lađe, koje bi prevozile narod preko Save u u Srem, ispred Turske najezde.
Uz to pismo, u hartijama Stratimirovićevim, ima i jedna beleška po kojoj je tada, od straha turskoga, prevezeno iz Srbije preko Save 61.000 duša, a docnije se u Srbiju vratilo 57.000!
Knez Vićentije je dočekao i drugi ustanak 1815, to je i tada učinio lepih usluga svojoj otadžbini, osobito u prvo vreme.
Godine 1815, novembra 14, Knez Miloš je postavio Vićentija Petrovića za oborkneza gročanskoj nahiji s vlašću da „može udariti do 50 batina“.
Ali je već bio ostario i onemoćao. Umro je, kod svoje kuće, u Koraćici, 31 oktobra 1822 godine, i ukopan je u seoskom groblju. Njegov grob pokriva ploča s ovim zapisom:
„Zde očivajet rab Božji Vićentije Petrović, knez nahije gročanske. Prestavi se meseca, oktombra 31, 1822 leta“.
U Koraćici se priča da su mu, mrtvu, izvadili iz tela 12 kuršuma!…