Popović S. Živko, nastavnik, rodio se u Beogradu 1848.
Otac njegov Stevan sin je Gospodara Vase Popovića iz Beršića, koji je bio brat od ujaka Kneginji Ljubici.
Osnovnu školu, gimnaziju, i veliku školu svršio je Živko u Beogradu. U ovoj poslednjoj školi bio je najbolji učenik Đure Daničića.
Neko vreme Živko je bio i na strani nauke radi.
Vrativši se u otadžbinu, postao je profesor u gimnaziji, odakle je docnije preveden u vojnu akademiju gde je, zbog bolesti, pensionisan. Na dve godine pred smrt Živko je pao tešku bolest (živa rana jela mu je jezik), sa čega je, najposle, i pameću pomerio. Preminuo je 21 septembra 1900 u Ludoj kući u Beogradu.
Živko je bio temeljan znalac srpskog jezika i kao vrlo savestan nastavnik predavao ga je s korišću omladini školskoj.
Živko je priredio za štampu Dositeja, što je izdala Srpska Književna Zadruga, i Primere iz srpske književnosti, a imao je zasluga i za izdanje spisa Ljube P. Nenadovića.
Živkova je najveća vrednost bila u njegovu nastavničkom radu, jer je kroz dugi niz godina srpsku školsku omladinu napajao zdravom naukom, i zagrevao je toplim plemenitim osećanjima svoje čiste srpske duše. Bog da ga prosti!
Laka mu bila srpska zemlja!