Preradović Petar, pesnik, rodio se 19 marta 1818, u selu Grabovnici, u Đurđevačkoj regimenti, od oca Jovana i matere Pelagije.
Osnovnu školu učio je u mestu svojega rođenja, i u Đurđevcu, posle se je školovao u vojničkoj školi u Belovaru, i svršio je vojničku akademiju u Novome Mestu (Najštatu).
U ono doba, morali su svi đaci te škole preći u rimokatoličku veru, te tako je i pravoslavni Srbin Preradović, pod moranje, postao rimski katolik.
Po svršetku školovanja, vratio se je u rodni kraj, gde se na novo zadahnuo milinom narodnoga jezika i osećanja.
U prvi mah, ogledao je da peva nemački, a docnije okrene u Zori Dalmatinskoj, pevati narodnim jezikom.
Godine 1847 i 1848 proveo je u Italiji.
Godine 1849, nalazio se pri Banu Jelačiću, najpre kao činovnik u ratnom odeljku, a posle kao ađutanat.
Godine 1853, vidimo ga kao majora nemačko-banatske pukovnije, u Kovinu.
Godine 1854, premešten je u Beč, a za tim je otišao u Glinu.
Godine 1858, postao je potpukovnik u đeneralnom štabu, pa je onda premešten u Temišvar.
Sa slaba zdravlja svoga, letovao je 1861, 1863, i 1864 u Veslavi.
Posle rata od 1866, bio je premešten u Arad, a odande opet u Beč.
Preradović je preminuo 18 avgusta 1872 u Farafeldu kod Veslave, pa su mu kosti prenesene u Zagreb.
Njegova su pesnička dela izašla u divnom izdanju. Ta se knjiga zove: Pjesnička djela Petra Preradovića. Izdana je narodnim troškom, u Zagrebu, 1873.
Pesmama svojim, Preradović je budio ljubav prema rodu i domovini, slavio je sve ljudske vrline, i bio je poglavito budionik lepših dana, kada će sva braća pa slovenskom jugu poteći k jednoj meti.
Samo bi u srpskoj književnosti bilo više slasti i dobiti, kad bi se bar odabraniji spevi Preradovićevi naštampali i ćirilicom, jer u njima ima toliko uzvišenih osećanja i plemenitih želja da bi bila neocenjena dobit za obe pole našega naroda, kad bi se to sve čitalo među Srbima i Hrvatima podjednako.