Savić Maksim, šabački vladika, rodio se je 1800, u selu Vranešima, u Podibru, u okrugu čačanskom.
Učio se je u manastiru Žiči, Vraćevšnici, i u Feneku; kod nekog Miokovića naučio nešto malo nemački.
Godine 1820, proizveo ga je za đakona mitropolit Agatangel, u Beogradu; a 1825, za jeromonaha, rukopoložio ga je Gerasim, u Ribnici.
Posle je bio u manastiru Kaleniću; pa je postao član beogradske konzistorije, i, najposle, vladika u Šapcu.
Godine 1842, kad je Vučićeva buna uspela, doveden je pod stražom na Vračar, i odatle poslan u Studenicu, u zatočenje, kao protivnik novom redu stvari koji je postavila ta buna.
Za vreme drugoga izbora, po zahtevu Barona Livena, došao je u Beograd, i tada je molio Livena da ga povede u Rusiju, ali ga ovaj nije hteo povesti.
Kad i drugi izbor potvrdi stanje koje je bila stvorila Vučićeva buna, Maksima pošlju na zatočenje u manastir Kalenić, u Levču.
U oči Bogojavljenja, 1844, udavi ga u sobi, i baci kroz prozor, neki Ljotić, veliki pristalica onoga reda stvari u Srbi.
Vladika Maksim i sahranjen je u manastiru Kaleniću.