Solarić Pavle, književnik, rodio se godine 1781. On je bio veliki prijatelj i poštovatelj Dositeja Obradovića koji ga u pismima svojim naziva svojim učenikom, prekrasnim mladićem, i čak ga namenjuje sebi za naslednika!
Solarić je pisao:
- Novo graždansko zemleopisanije, prvo na jeziku srpskom, u dve časti, u Veneciji, 1804.
- Ključić u moje zemleopisanije, u Veneciji, 1804.
- Pješi zemlepisnik, u Veneciji, 1804.
- Rimljani slavenstvovavši, u Budimu. 1818.
Još se ne zna: ko je pisao knjižicu: Mati Srbija i sin Srbin, ili Srbije plačevnoje paki poroboščenije. Mnogi su mislili da je tu knjižicu pisao Ivan Jugović; neki — da je njen pisac Miljko Radonjić, a neki čak — Stefan Živković, zvani Telemak.
Dokle vreme ne bi pokazalo ko je pisac te knjižice, zabeležiću nešto o njezinu prvom izdavaču:
Kirilo Cvetković protosinđeo, u svojoj avtobiografiji, zapisao je ovo:
„Baveći se u Mlecima, ja sam svaki dan po jedan put, i po dva, odlazio Solariću. On mi je kazivao kako je nameravao doći u Dalmaciju i zavesti škole s pomoću jepiskopa i drugih dobrih sunarodnika. U isto vreme, kako je bio namislio prepečatati sve crkvene knjige, za koje bi trebalo troška, po njegovu računu, 6000 cekina, i od svakojih knjiga jedno na drugo po 1000 napečatati, i koga sam molio da mi dade jednu od onih knjiga: Mati Srbija i Sin Srbin, na koje mi on odgovori smešeći se: Sve su mi odneli! Ja opet, smešeći se, rekoh mu: Ja od onih odnesenih ne ištem, nego jednu od onih koje su u uglu zatrpane bile. On, smejući se, reče mi: Naći ću jednu za vas, al’ treba da je krijete! A to mi je rekao što su ove knjige od generala Šatlera, govorna militarnoga u Mlecima, po nalogu njemu iz Beča poslanom, budući je Todor Nedoba major rosiski protivu ovih knjiga tužio se, bile zabranjene.1
Vredni i rodoljubivi književnik Pavle Solarić bio je kratkog veka. Licem na Bogojavljenje (6 januara) 1821 godine on je umro u Mletcima.
Ime mu se hvalom pominjalo!…
- Avtobiografija Protosinđela Kirila Cvetkovića, u Beogradu, 1898, str. 94 i 95. ↩︎