Sretenović Pavle, rodio se u selu Lisoviću u nahiji beogradskoj, godine 1767, a starina mu je u nahiji užičkoj.
Još kao mladić počinjao je mešati se u trgovinu, lučeći kao kalauz stoku za trgovce. Toga radi je više puta prelazio u Srem, i viđao se s trgovcima sa strane.
Kad su Srbi ustali na Turke 1804, Sretenović je vojevao s ostalim svojim zemljacima pod komandom Janka Katića. Posle Katićeve smrti, bio je i sam starešina, ali više za poslove sudske i upravne nego za vojne.
Kad su Srbi osvojili Beograd, preselio se je Sretenović u njega, pao član magistrata, i tu je ostao do propasti Karađorđeve.
Godine 1813 prešao je s porodicom u Zemun, ali dalje nije hteo ići.
Godine 1814 dekembra 8, Sretenović je potpisan na molbenici koju su prvaci srpskoga naroda uputili pruskom kralju Viljemu Četvrtom, moleći za pomoć srpskom narodu.
Godine 1815, išao je iz Zemuna u Varadin k proti Mati Nenadoviću, koji se je tada vraćao iz Beča, da čuje kake su prilike za srpsku stvar kod careva.
Iza toga je, na poziv Kneza Miloša, prešao u Srbiju, i postao sudija u Beogradu, i posrednik između Miloša i vezira beogradskoga.
Pavle Sretenović nije bio pismen, ali je umeo vrlo lepo govoriti i, uz to, imao je narav blagu i tihu, tako da je najtugaljivije poslove svršavao bez vređanja i srdžbe za obe strane. Taka su svojstva bila veoma dragocena za onoga koji je vodio poslove između Kneza Miloša i besnih i silnih Turaka beogradskih u ono vreme.
Godine 1820, maja meseca, Knez Miloš je poslao u Carigrad Pavla Sretenovića zajedno s Đorđem Popovićem Ćelešem, da mole portu da pošlje u Srbiju svoga komesara koji će saslušati šta narod želi i traži od sultana.
Vrativši se iz Carigrada, Sretenović je živeo u Beogradu, vršeći službu koju je i pre otpravljao.
Umro je prvi dan Božića 1822, i bio je ukopan u groblju koje je bilo na Zelenom Vencu, a docnije kosti su mu prenesene i ukopane više palilulske crkve, gde i sada stoji mramorni krst s ovim zapisom:
„Večnom spomenu oborkneza Pavla Sretenovića iz Lisovića, upokojivšeg se meseca dekembra 1822“.
Pavla su često zvali i pisali Paja Sretenović, a nekad su mu pisma upućivana i ovako: Paji Lisoviću, valjada za to što je bio rodom iz sela Lisovića.