Stojačković Aleksandar, književnik, rodio se u Somboru 1891 godine.
Po svršetku srednje škole, učio je bogosloviju i prava, pa je godine 1847 bio profesor u karlovačkoj gimnaziji.
Godine 1848 povukla je i Stojačkovića struja, koja je sav srpski narod u Austrougarskoj u ono vreme zatalasala.
Docnije je dobio državnu službu, u kojoj je ostao do godine 1884.
Preminuo je godine 1893.
Stojačkovićevi su radovi:
- Istorija vostočno-slavenskog bogosluženja u Kirilskog knjižestva kod Slavena zapadne crkve. Novi Sad, 1847.
- Čerte života Srpskog Naroda u Ugarskim oblastima (895—1848) u Beču, 1849.
- Die Staatsrechlichen Verhältnisse der Serben in der Wojwodina, Temesvar,1860.
- Pitanja Velikokikindskog distrikta sa državopravnog gledišta, povlastice, koje mu služe za osnov, i istoričkopravnička rasprava o pitanju otkupa tako zvanih iberlandskih zemalja. Budim. 1868.