Subotić Jovan, rodio se u selu Dobrincima, u Sremu, 30 januara 1817 od oca Aćima sveštenika i majke Sare.
Osnovnu školu svršio je u mestu svojega rođenja, gimnaziju u Karlovcima, filosofiju u Segedinu, a prava u Pešti.
Godine 1836 postao je doktor u filosofiji, a godine 1840 doktor u pravima, oboje u peštanskom sveučilištu.
Godine 1848 zastupao je, neko vreme, bonoga profesora prava u peštanskom universitetu.
Subotić je rano počeo pevati. Od godine 1834 do 1837 spevao čitavu zbirku pesama koju je štampala Matica Srpska pod imenom „Lira“, 108 strana, u 12-ni.
Godine 1843, štampao je sam Bosilje, zbirku pesama od 158 strana, u 12-ni.
Te iste godine, štampao je Nauku o srpskom stihotvorenju.
Godine 1845, našao je ep Kralj Dečanski, u 8 pesama. Za taj sastav dobio je od Srpske Matice nagradu.
Od godine 1842—1848 uređivao je Srpski Letopis, što izdaje Matica srpska.
Godine 1850 do 1853 opet mu je bilo povereno uređivanje toga časopisa.
I tako je, pod njegovom uredništvom, izišlo 34 knjige letopisa, u kojima su mahom njegovi radovi.
Godine 1848, meseca marta, bukne peštanska buna, koja uništi cenzuru, i štampi donese slobodu.
Srbi, došavši na vašar, skupe se na sastanak i Subotića uzmu za predsednika.
Aprila 1848, Subotić je izabran za poslanika u narodni srpski sabor, koji je bio zakazan za 15 maj 1848.
Među tim se taj sabor i ne zbere jer se mesto njega skupi 1 maja karlovačka majska skupština. S ove skupštine Subotić je s dva druga poslan u Prag na slovenski kongres.
Docnije, pošto se iz Praga vratio, uzeo ga je Patrijarah Rajačić, kao člana privremenoj vladi, za prosvetu i nastavu.
Za vreme bune, Patrijarah Rajačić slao je Subotića u Zagreb, Beč, i svukuda, po poslovima narodnim.
Pošto se buna svršila, Subotić je, na poziv ministra Grofa Tuna, uredio srpske čitanke za niže i više gimnazije.
Godine 1853, postao je advokat u Novom Sadu, i tu se je nastanio.
Posle godine 1855, odao se opet na književne poslove u većoj meri.
- Godine 1857, štampao prvu knjigu svojih pesama, lirskih;
- Godine 1859, drugu knjigu pesama epskih;
- Godine 1860, treću knjigu, u kojoj je Kralj Dečanski;
- Godine 1862, četvrtu knjigu, tragedije i drame;
- Godine 1868, petu knjigu;
- Godine 1869, šestu knjigu;
- Godine 1871, sedmu knjigu.
I tako radeći, do godine 1872, pustio je u svet 12 knjiga svojih većinom izvornih sastava.
Godine 1861, opet je otišao u politiku. Te godine ga je sremska županija izabrala za podžupana. Na tom mestu, Subotić je mnogo pomagao da bude mira i sloge među pravoslavnima i katolicima, i da se suprotnosti među dvema azbukama, ćirilicom i latinicom, izravnaju.
Godine 1862, otišao je u Zagreb za člana septemvirata. I tu je radio da se drži lepa sloga među Hrvatima i Srbima.
Godine 1867, išao je u Moskvu na etnografsku izložbu. Ma da je na taj put imao dopust od svoje vlasti, ipak je, po povratku u otadžbinu, prekim putem, bez propisanih forama, 1 septembra, otpušten iz službe bez prava na penziju!
Posle ovoga mu i advocirati nisu hteli dopustiti.
Ništa manje, Subotić je i u Zagrebu, i u Novom Sadu, pomagao Pozorištu, Matici Srpskoj, i svakom prosvetnom i nacionalnom radu među Srbima i Hrvatima. I zato je bar od naroda primao svedočanstva zahvalnosti u Srba i u Hrvata.
Jedva godine 1874 Subotiću dopuste otvoriti u Oseku advokatsku radnju, kuda se je i preselio.
Godine 1875, izabran je u Sremu za narodnog zastupnika u sabor zagrebački, i od toga doba radnja njegova ticala se više onih krajeva onamo.
U poslednje vreme, Subotić se je bio stanio u Zemunu, gde mu je sin kao lekar u državnoj službi, i tu je bio predsednik crkvene opštine zemunske. Tu je preminuo između 15 i 16 januara 1886 godine.
Razaslani su pozivi da mu se tu i spomenik digne.
Subotić je bio pisac vrlo plodan: štampao je, kao što se vidi, vrlo mnogo, a kažu da je i u rukopisu ostavio dosta svojega rada. Čovek blage naravi, težio je uvek k mirnim odlukama, ma se, toga radi, nekad i sam pobijao padajući u protivurečnosti. Srpski narod, naročito na onoj strani, valja da mu bude zahvalan za patriotsko zauzimanje i rad kroz čitavih 50 godina.