Sundečić Jovan, književnik, rodio se u Bosni u selu Golinjevu Kod Lijevna, 24 juna 1825.
Još kao dete, ostavio je svoju postojbinu i prebegao u Dalmaciju, gde je u Imoskom počeo učiti knjigu. Tu ga, kao dobra đaka, pozva vladika Božidar Petranović, te ga pošlje u manastir Krku, a odande u Zadar u bogosloviju 1843.
Sundečić se zapopio 1848, i najpre je bio kapelan u Peroju u Istri, gde je ostao do 1854. Tada pak bude postavljen za profesora bogoslovije u Zadru, gde je služio do 1863.
S nekih pletaka, Sundečić bi prinuđen ostaviti bogosloviju i Zadar. Tada je neko vreme živeo u Beogradu.
Na Cetinju je postao Knežev sekretar. Od toga doba boravio je čas na Cetinju a čas u Kotoru. U poslednje vreme imao je od Crne Gore pensiju, i boravio je u Kotoru. Proletos ga udari kaplja i posle teške bolesti, on preminu 6 jula 1900 u Kotoru.
Za Sundečića vele da je imao tri otadžbine: Bosnu, u kojoj se rodio; Dalmaciju, u kojoj se učio i živeo, i Crnu Goru, koju je služio svim svojim pesničkim srcem.
Književni rad Sundečićev počinje od godine 1848, ma da u Zori Dalmatinskoj ima njegovih pesama i pre te godine. Tada mu iziđe spev Antonije i Sapfira, a do dve godine posle izdao je zbirku pesama. Za tim su izlazile knjiga za knjigom: Cvijeće 1858; Vršidba 1860; Saul (prevod), Venčić domoljubnih pesama; Krvava košulja 1863; Niz dragocenog bisera 1866; Kula Baja Pavljanina, 1877; Ljubav i cveće 1882; Anđelija Kosorića 1893; Odisiji roditeljskog srca 1885; Sjetva 1888; Milje i Omilje 1893; Slavopjev 1896. Osem toga napisao je mnogo prigodnih pesama, koje su rasute po raznim srpskim listovima.
Sundečić je mnogo radio, pisao i pevao za slogu Srba i Hrvata. Zato mu je Matica Hrvatska, u znak zahvalnosti, štampala Odabrane pesme, kojima je predgovor napisao Hugo Badalić. Sundečića cene kao lirskoga pesnika.
Neka mu je lep spomen do veka!
Bosanska Vila, u broju 14 od 31 jula 1900, stavila je ovaj venčić na grob pesniku Sundečiću:
Mirio si dva rođena brata I pjevao za svojega vjeka, Sve pjesmice od suhoga zlata, Al’ ne naš’o jadnoj braći ljeka!… I u grobu još te mori dreka Teške svađe i bratskoga rata Pa ti srce i tu tužno čeka Pomirenje Srba i Hrvata! Dobri starče, tvoja krasna vila Nek’ raširi svoja bjela krila Povrh naše divne otadžbine A ti moli sunčane visine, Da bi jednom složna, časna bila Srpska majka, domovina mila!