Zečević Miloš, profesor, dobrotvor, rodio se na Cveti 1838 u selu Brnjici, u Gruži. Učio se je u Kragujevcu i u Beogradu, gde je svršio prava.
Godine 1861 septembra 9 postao je suplenat u kragujevačkoj gimnaziji, a 1 oktobra 1863 profesor u istoj školi. Iza toga premešten je u beogradsku gimnaziju.
Godine 1883 avgusta 6 postavljen je za direktora gimnazije u Užicu; dao je na to zvanje ostavku, i razrešen od službe.
Godine 1887 januara 8 postao je honorarni profesor u beogradskoj gimnaziji, a 11 avgusta iste godine utvrđen u tom zvanju.
Godine 1889 juna 9 postao je profesor Velike Škole, a 6 oktobra 1895 stavljen je u pensiju, zbog bolesti (Bio je uganuo nogu u kuku te nije mogao ići).
Imao je orden Sv. Save trećeg reda.
Posle duge bolesti umro je u Beogradu 5 februara 1896 godine.
Zečević je bio čovek visoka rasta, krupnije snage, i leđa još iz mladosti malo pogurenih.
Kad bi se hteo s kim rukovati, obično je pružao samo dva prsta (kažiput i veliki) desne ruke, jer druga dva prsta (domali i malić) još u detinjstvu ožežena, bila su mu se pokupila u šaku.
Zečević se nije ženio.
Štedljivo živeći, on je stekao 40.000 dinara, i tu je sumu ostavio kragujevačkoj gimnaziji i beogradskoj Velikoj Školi: zavodima u kojima se i sam učio. Prvoj dve a drugoj tri petine od toga novca.
Iz te sume davaće se pomoć siromašnim a dobrim učenicima u tim dvema školama.
Zečević je štampao:
- Viljema Tela od Florijena 1867;
- Građanski zemljopis svega sveta za srednje škole. Beograd, 1870;
- Istoriju Sveta 1 i 2. Beograd, 1880;
- Kako se piše istorija za škole. Odgovor Jovanu Đorđeviću, Beograd, 1884.
I u predavanju i u pisanju istorije milovao je pripričati po koju pikantniju anegdotu iz života dvorova i istoriskih ličnosti!
U čase dobra raspoloženja najviše ga je veselilo lepo pevanje koje narodne pesme, i harmoniska muzika. To mu je bilo slast nada slasti.
Zečević je za izvršnika svojemu testamentu ostavio Svetozara Milosavljevića.
Testamenat je izvršen, i oba zavoda već su primila koliko kom pripada, te i pomažu siromašne a dobre đake, na korist nauci i na slavu čestitom dobrotvoru.
Bog da ga prosti!