Žika Kapetan, osnovalac Deligrada, pre Kočine Krajine 1788, bio je mehandžija u Beogradu, na kalemegdanu, i, osem mehane, držao je mnogu sitnu stoku. U njega je, kao čobanin, služio neki Đorđe Simić, rodom iz sela Sremčice, u beogradskoj nahiji.
Kad Austrijanci zavojšte na Turke, i austriski oficir Mihaljević stane u Srbiji kupiti dobrovoljce, onda se i Žika i njegov čobanin Đorđe upišu u dobrovoljce kod toga Mihaljevića.
U ratu su se tako odlikovali da su oba postali kapetani; a kad se rat svršio, oni su dobili penziju, prešli u Srem, i živeli su u selu Boljevcima.
Kad se Srbi, 1804, dignu na Turke, Žika ostavi ravni Srem, i carevu penziju, pa pređe ovamo, i stane se biti s Turcima.
Za postanje Deligrada, Petar Jokić ovako lakonski priča:
Dođe neki Žika iz Makedonije1, dovede nekoliko bećara, i načini niže sela Vukašinovca šanac, koji se prozva Deligrad. On pokupi još bećara, i postavi im starešine: Nikolu i Strelju nad bećarima niševačkim; Džidu nad leskovačkim, a Peršu nad svima ostalima.
S ovim bećarima on osnaži i utvrdi Deligrad, bi se junački, i pogibe tu za veru srpsku. Bog da ga prosti!
Jokić samo toliko.
Iz drugih izvora doznajemo kako je poginuo slavni osnovalac Deligrada.
Jednom, o Vaskrsu, Turci su mislili da su Srbi, bar većinom, otišli za praznik kućama, a Deligrad ostavili s malo vojske, pa zato, golemom silom, udare na šanac, a osobito na neku „veliku kapiju.“
Srbi se, i ako ih je odista bilo malo, odupru junački i, najposle, suzbiju Turke, koji, u tom napadu, izgube dosta mrtvih i ranjenih vojnika. Među mrtvima ostao je jedan buljubaša i jedan barjaktar. Ovoga poslednjega ubio je Srbin koji je imao neobičan nadimak — Krstikaša!
U tom odbijanju Turaka, dok je boj još trajao, Kapetan Žika, slobodeći Srbe, iziđe na bedem, i poviče:
— Ne bojte se, braćo, utekoše Turci! Ali, baš u taj mah, zgodi ga zlotvor u prsi, te padne.
Iz Deligrada prenesu Žiku u manastir Sv. Romana, gde je umro na sami Vaskrs, 5 aprila 1808, i kod crkve je ukopan. Na veliku Subotu, onako u mukama, zaište da se napije mleka. Na to mu kažu, da je post, a on odgovori:
— Ne treba! Ne treba!…
Žikin je vek bio kratak; njegova su uživanja bila toliko smerna, da ni gutljaja mleka nije hteo uzeti u usta u post; ali će se njegovo ime slavno pominjati dokle se god bude pominjao Deligrad, ta dokle bude Srba na svetu!
Deco srpska, sećajte se Žike, njegova rada, i njegove smrti!…
- Jokić veli da je Žika rodom iz Makedonije, a ima ih koji su držali da je rodom iz Dalmacije; među tim njegov život do rata austriskog (mehandžija i mandrandžija) govori za ono prvo mišljenje. Isto se tako razlikuju suvremenici i o njegovu imenu: jedni ga zovu Žika, drugi — Žikić, treći Džika. a Anta Protić, u svojoj Povesnici naziva ga čak kapetan Džinovac!
Dopuna: Batalaka, u svojoj Istoriji Srpskoga Ustanka, kaže da mu je prezime Džikić, a ime mu na strani 4 piše Velčo a na strani 49 Vlčo, dodajući da je bio rodom iz sela Mavrova u Maćedoniji.
Još Batalaka tvrdi da je Džikić imao brata Kuzmana, koji je, veli, pošto je Velčo-Vlčo poginuo, ostao u Deligradu na bratnjevu mestu!… ↩︎